Zajednička izjava čelnika MRMKS-a povodom Dana međunarodne krivične pravde, 17. jula 2025.

Povodom Dana međunarodne krivične pravde, čelnici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (Mehanizam), predsjednica Graciela Gatti Santana, tužilac Serge Brammertz i sekretar Abubacarr M. Tambadou, dali su sljedeću izjavu:
Danas, 17. jula, kada obilježavamo Međunarodni dan krivične pravde i usvajanje Rimskog statuta, sjećamo se naše zajedničke obaveze da se ostvari međunarodna krivična pravda i obezbijedi pozivanje na odgovornost za najteže zločine s kojima se suočava međunarodna zajednica.
U svijetu koji svjedoči zabrinjavajućem porastu oružanih sukoba i nasilja, početne riječi Rimskog statuta dobijaju novu važnost: “Svjesne činjenice da su svi narodi povezani zajedničkim vezama i da su njihove kulture spojene u naslijeđu koje svi dijele, a istovremeno zabrinute što ovaj osjetljivi mozaik može svakog trenutka biti razbijen...” I, zaista, naša kolektivna predanost borbi protiv nekažnjivosti važnija je nego ikada. Izazovi pred nama su ozbiljni, ali takva je i odgovornost koju imamo.
Primjer snažnog uticaja zajedničkih međunarodnih napora da se dostigne pravda jeste pionirski rad Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i, sada, njihovog nasljednika, Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove. Ove institucije postavile su temelje savremene međunarodne krivične pravde tako što su procesuirale osobe najodgovornije za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine – a ta su dostignuća bila moguća samo zahvaljujući čvrstoj i principijelnoj podršci međunarodne zajednice.
Komemoracija 30. godišnjice genocida u Srebrenici 1995., koja je obilježena upravo prošle sedmice, 11. jula, ozbiljan je podsjetnik na trajne traume koje izazivaju zločini koji predstavljaju kršenje međunarodnog prava, kao i na otpornost žrtava i na ulogu koju pravda igra u zacjeljenju i sjećanju. Danas izražavamo poštovanje žrtvama i preživjelima, uključujući one koji su bili svjedoci i doprinijeli dugom i teškom putu ka pravdi. I, dok se na to osvrćemo, sjećamo se i genocida protiv Tutsija u Ruandi 1994. – još jednog upečatljivog podsjetnika na posljedice nezaustavljene mržnje, kao i na potrebu za globalnom solidarnošću u suprotstavljanju masovnim zvjerstvima.
Mada neki tvrde da je međunarodna krivična pravda spora, njen dugoročni uticaj je neporeciv. Pravda, iako se kreće polako, ima transformativnu moć – za žrtve i preživjele, za cijele zajednice, i za globalnu borbu protiv nekažnjivosti. Pozivanje na odgovornost je preduslov za pomirenje i doprinosi obnovi dostojanstva za one pogođene počinjenim zločinima, kao i uspostavljanju istorijske istine.
Pošto su svi njegovi osnovni predmeti okončani i svi bjegunci pronađeni, Mehanizam se sada nalazi u posljednjoj fazi ciklusa pravde. Ali daleko od toga da je borba protiv nekažnjivosti završena. I dalje sarađujemo s domaćim pravosuđima u njihovom radu na zločinima koji predstavljaju kršenje međunarodnog prava i ustrajno čuvamo naslijeđe međunarodnih sudova – naslijeđe koje ima ključnu ulogu u borbi protiv poricanja genocida, istorijskog revizionizma i veličanja ratnih zločinaca. Od podjednakog su značaja i stalni nadzor nad sprovođenjem kazni i zaštita svjedoka, koji jačaju kredibilitet međunarodne pravde i doprinose tome da njeni rezultati budu trajni i da se poštuju.
Na ovaj dan, ponovo ističemo svoju nepokolebljivu predanost vladavini prava i načelima pravde i pozivanja na odgovornost – načelima koja se moraju odlučno braniti, čak i u najizazovnijim trenucima.