Tužilac Serge Brammertz obratio se Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija

Tužilaštvo
Arusha, Haag
Tužilac Serge Brammertz
Tužilac Serge Brammertz

Tužilac Serge Brammertz iz Tužilaštva Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (Mehanizam) obratio se danas Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija (SBUN).

Na početku izlaganja iznio je najnovije informacije o tekućim postupcima pod nadležnošću Mehanizma, kojih je ograničen broj, a to su žalba u predmetu Mladić, ponovno suđenje u predmetu Stanišić i Simatović, pretpretresni postupak u predmetu Turinabo i drugi i predmet zbog nepoštovanja suda i postupak preispitivanja u predmetu Ngirabatware.

Tužilac je izvijestio Savjet bezbjednosti da je Tužilaštvo uvjerilo Žalbeno vijeće da odbaci zahtjev za preispitivanje koji je podnio Augustin Ngirabatware, bivši ministar u Vladi Ruande, koji je 2014. osuđen za podsticanje, podstrekavanje, pomaganje i podržavanje genocida. Tužilac je objasnio da je Tužilaštvo otkrilo i predočilo obimne dokaze o razgranatoj kriminalnoj spletki u kojoj je tokom tri godine učestvovalo više osoba i koja je imala za cilj da se izvrši uticaj na svjedoke kako bi se poništila osuda izrečena Ngirabatwareu. Tužilac je izvijestio Savjet da je Tužilaštvo za ta krivična djela podiglo optužnice protiv šest osoba, uključujući samog Ngirabatwarea. Tužilac Brammertz je dodao: “Ti rezultati su jasan pokazatelj svim svjedocima koji su svjedočili pred MKSR-om, MKSJ-om ili Mehanizmom da oni i dalje uživaju zaštitu od strane Mehanizma.”

Tužilac je potom izvijestio Savjet bezbjednosti o statusu potraga za preostalih osam bjegunaca protiv kojih su podignute optužnice pred Međunarodnim krivičnim sudom za Ruandu, rekavši sljedeće: “Na žalost, danas moram da vas izvijestim da nam neke države članice ne pružaju saradnju koja nam je potrebna.” On je dodao da, od avgusta 2018. kad je obaviještena da je jedan bjegunac lociran na njenoj teritoriji, Južna Afrika još nije uhapsila tog bjegunca. Tužilac je pozdravio najnoviju informaciju da je Južna Afrika prošle sedmice konačno dostavila nalog za hapšenje radi izvršenja, ali je istakao sljedeće: “U ovoj kasnoj fazi, očekivanja žrtava i ovog Savjeta ne mogu da budu ispunjena ničim manjim od promptnog hapšenja tog bjegunca.” Tužilac Brammertz je dalje istakao da je u vezi s drugim bjeguncima Tužilaštvo došlo do vrijednih obavještajnih podataka i tragova, ali da neke države članice nisu reagovale na mnoge važne zahtjeve, kod kojih vrijeme predstavlja bitan faktor, te da Tužilaštvo ne dobija pristup osobama i informacijama koji su mu potrebni. Tužilac je zaključio rekavši sljedeće: “Savjet bezbjednosti je u više navrata apelovao na države članice da pruže svu neophodnu saradnju u potrazi za bjeguncima. Neke države se, na žalost, oglušuju o tu poruku.” On je zatražio od Savjeta bezbjednosti da pošalje jasnu poruku i naglasi da je potraga za bjeguncima i dalje od vitalnog značaja.

Tužilac Brammertz je zaključio izlaganje informacijama o napretku nastojanja koja se preduzimaju u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji da se postigne više pravde za više žrtava. Tužilac je istakao da treba još mnogo toga učiniti, budući da vlasti Ruande i dalje tragaju za više od 500 bjegunaca, a da nacionalni sudovi u bivšoj Jugoslaviji tek treba da obrade na hiljade predmeta. Tužilac je još jednom skrenuo pažnju Savjeta bezbjednosti da se u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji i dalje glorifikuju ratni zločinci i negiraju zločini. Kad je riječ o Ruandi, tužilac je istakao da se i dalje ulažu združeni napori na negiranju genocida u toj zemlji, putem promovisanja revizionističkog viđenja i poricanja genocidne namjere počinilaca. U vezi s bivšom Jugoslavijom, tužilac Brammertz je podsjetio da su negiranje zločina i veličanje osuđenih ratnih zločinaca rasprostranjeni širom bivše Jugoslavije. On je istako da se dubina tog problema vidi u postupcima političara, uz sljedeće objašnjenje: “Oni ne nastoje pridobiti glasove tako što obećavaju pomirenje ili što grade mostove ka drugim zajednicama. Naprotiv, političari smatraju da na izborima pobjeđuju tako što negiraju zvjerstva i veličaju one koji su za njih odgovorni. Neki promovišu revizionističke istorijske narative, dok drugi pokušavaju da pridobiju glasove tako što komemoriraju ratne zločince, umjesto da ih osuđuju.”